Recimo imate hrpu para na stolu i sad se ja pojavim i kažem za tvoje dobro uzimaćeš samo mrvicu sa stola ostalo ti nije potrebno. Banalan primer energentskih potreba u odnosu na serviranu energiju. Ako kroz dosadanju ishranu posmatrate tu hrpu novčanica kao vid zavisnosti tj potrašača bez ogranicenja situacija postaje veoma napeta.
Glavni i jedini problem svakog početka i odustajanja od proračunatog novonastalog plana ishrane. Telo će veoma brzo prihvatiti olakšanje tako da reakcije hormona su trenutne i regulisane koliko za dan, dva tako da nam jedini preostali problem jeste svest, navika na lepo i osecaj gubitka sreće.

Prevara 1

Normalno, šta bi svest bila ako ne kalkulacija opcija ka lakšem putu.
Ukus šećera tj receptor slatkoće na jeziku.
Posežeš za nepotrebnim namernicama da bi zadovoljio receptor koji nam genetski mozgu prezentuje jeftinu energiju i ili antioxidanse? Šta je slatko ako izuzmemo prehrambenu industriju?
Jedino voće.. ko nas je pravio sigurno nije planirao da jelene davimo rukama već da beremo plod kapiram. Dobijamo fruktozu (jeftinu energiju), antioxidanse i najcistiju vodu. Ne pišem ovo da vam docaram voće kao sveti gral dijete već suštinu malenog receptora na jeziku.. Da se vratimo na jelena. Ne možemo ga udaviti ali uz dobru čoporativnu organizaciju možemo ga saterati i uloviti. Više nas, tako da delimo i nismo toliko često uspešni.
To nekako navodi na misao o ljudskom stanju sitosti i gladi.
Da li nam je suština življenja glad?
Ako je tako onda nam istina hrpa novčanica sa gorepomenutog stola nije potrebna već je neko rekao da je papir vredan i imaj ga sto više.

Prevara 2

Pad kvazi energije.
Prvo ne znas šta je telesna energija već samo osećaš da nije isto kao pre pa malo objasnim.
Da li ti je nekada bilo čudno da recimo za doručak pojedes burek času soka i čokoladicu, radiš za kompom i posle par sati izgubiš fokus kapiras pala mi je energija dopunicu je slatkisem? Obrok koji ti daje energiju za dvosatno trčanje je potrosen sedeći?
Nisi energisan pekarskim doručkom već si:
Uneo previše natrijuma i podigao pritisak-budnost, napunio želudac-stvorio mir, trenutno podigao šećer-namirio hormon srece. Ne pada ti energija pada ti pritisak i šećer, telo tezi balansu (vraća dug ispadanja iz koloseka) pije ti se kafa i jede ti se slatko, insulin je još uvek visoko i automatski lepi novu količinu energije dobro doslu preko našeg receptora.. još jedan udar budnosti i kvazi energije letis-pad, telo posustaje-popodnevna dremka.

Prevara 3

Budis se, kafa adrenalni skok (nije energija već bliže strahu i strepnji) budnost je tu, energetsko namirivanje šećera u krvi, neaktivnost dosada, hrana kao zanimacija i sreća, možda malo alkohola za opuštanje i razbribrigu, laku noć…

Kako prevariti prevare?

Logikom i realnošću, malo smelosti da promeniš kolosek u očima globalnog ostatka drustva.
Nešto ne štima ako mi se u kaficu uvek pije kafa, zašto ne recimo danas fanta sutra juice nego baš uvek kafa?

Zašto posle paprikaša mi ne leži pivo a leži mi koka kola?
Posle roštilja, posle torte, posle podvarka uvek legne koka kola.
Čudno zar ne?

Stabilna energija prava iskonska masna, hranjiva.
Nešto što ćeš pojesti i nećeš gubiti fokus satima čak i pola dana bez ikakvog pomagača, dakle doručak i samo voda kasnije.
Nizak šećer i bistar um.
Glad.
Čista krv.

Namiris sebe ne kvantitet želudca.
Imaš dva mozga koji će pobediti?
Naravno ili oba ili ni jedan..

A hrpa ko hrpa, naćićemo već način da uzburkamo hormone jer receptor je i oko, uvo, jagodica.

Lep dan vam želim

– Imam konstantan umor.
Imaš konstantnu lenjost!

– Mislim da mi ie niži nivo testosterona.
Nivo testosterona je referentna vrednost većine muškaraca tako da je dobar nivo i 3 i 9.
Ne gledaj porniće, jedi meso, legaj na vreme, sunčaj se i ženka koja će te ispuniti.

– Mislim da mi je poremećena štitnjača.
Nešto na šta se naježim.
Dve sekunde vam je potrebno da izguglate izgled osoba sa hypo ili hipertireozom i sramotno pogledate sebe u ogledalu.
Otkud vam pravo da sebi prepisujete tako opaku bolest iz neostvarene želje da smršate zaboga?
I pravo prema istinskom bolesniku koji se bori za normalan život?

– Poremetio rad štitnjače spremajući se za takmičenje.
Majke ti, pored 5 hormona u sprezi, 500gr kuvanog oslića dnevno i 5% telesnih masnoća usporio se rad?
Znate ono kad vidite psa skitnicu, rebra vidljiva, spuštene uši i tužan pogled? E to vam je stanje ljudskog tela sa 5% telesnih masnoća, ali problem je u vašem posmatranju jer ste tužni zašto je jedna životinja tako lošeg izgleda dok je muškarac sa 5% telesnih masnoća Adonis-mužijak! Teško bi spartanac ratovao duže od 10min sa tim procentom masti ali eto bajke su ok kao i statue. Za 2000god kad budu iskopali lutke iz nike prodavnica misliće da su titani živeli taj fazon.

Sretoh pre neki dan babu 81god dve kofe u ruci, forma bez viška kože šiba svaku dehidriranu psihostimulisanu bikini takmičarku.
– Šta si doručkovala baba?
– Ne znam, šta je ostalo od sinoc.
– Kad si vadila krv baba?
Gotov sam za oterivanje u tri lepe.
– Mani me, u Slobino vreme valjda!
Možda ima poremećaj tiroide, a pri tom i ne zna?

– Depresivan sam.
Takođe beskrupulozno usvajanje enormne količine boli zato što si se olešio od alkohola za vikend i istrošio zalihe dopamina. Lično me je sramota što sam ikad i pomislio da sam depresivan.
U skorije vreme najezda mimova, tik tokova i reelsa baš to i ima za cilj, vašu pažnju, vašu sreću, vaš hormon u odnosu na ostatak sivog dana.
E moj srećni psu, ti što vrtiš repom…

– Imam aritmije i nepravilan rad srca.
Normalno, jer se plašiš, a u ostalom nije telo mašina. Imao klijenta koji je tu rečenicu koristio kao vid samoodbrane na treningu nogu. Video, ali nisam doktor da sudim zakazao mu pregled kod kardiologa i, jao mene, bole me noge.
Sada je 42 kg lakši…
I 42 puta hrabriji…

– Ređe idem na veliku nuždu.
Možda zato sto duplo manje jedeš?

– Delimično držim dijetu.
Zašto delimično ne voziš auto ono sa 20% manje goriva?

– Imam ubrzan metabolizam.
Idi majci poljubi ruku!

– Teške su mi kosti.

– Malaksao sam.
Ciljano si sebe doveo u to stanje. Nije do nalaza krvi, do kretanja je.
Ovako to sve izgleda:
Imate ferari u svojim rukama, to je vaše telo, vaše zdravlje, vaš život, zlatni ferari. Ulećete u krivinu velikom brzinom, pokušavate da kontrolišete, ali zaneli ste fino, alal vera! Onda želite da ispravite, zadnji pogon vas baca na drugu stranu, vi da ispravite ispravljeno napravite deset krugova i, hvala Bogu, niko nije naišao iz suprtnog smera.
Jeste li sigurni da nije?
Mnogo, mnogo je sve zakomplikovano iz razloga što nosite to na ramenima.

Svaki segment vašeg življenja je na kraju krajeva pećina.
Vaš ulov, vaša zona komfora, vaša gola ženka ili mužijak i suština nastajanja i postojanja isto kao i pre milion godina.

Pećina uvek ima rešenje, samo slušaj!

Ajd’ da zamislimo nešto, ne zasanjamo nego zamislimo, jer smo radnici a ne sanjari.
Naše telo, mišić i kost, svoje pravo bezmasno i funkcionalno telo, crvene boje onako kao infrared. Sloj preko tela (onaj nepoželjni) neka bude plavi. Nešto kao u Predator, prvi deo, kad gleda Indijanca i onu škorpiju, znači što svetli crveno to je naše telo, a plavi sloj preko je taj višak (salo).

Da objasnim bojevnu podelu.
– Hrana koju jedemo nam je potrebna za crveni deo
– Hrana koja ne, plavi deo
– Trening koji praktikujemo nam je potreban za crveni deo, ne za plavi
– Kosti i spojeve nam drži crveni deo, s druge strane i na našu žalost kosti i spojevi nose i plavi
– Odmaramo crveni deo

Znači sve životne radnje utiču na crveni deo, a mi vidimo samo plavi :).

Cela filozofija je o nestanku plavog dela, a on je u svakom aspektu u negaciji. Nikada plavi deo neće postati crveni, niti crveni plav, ali samo crveni deo može rešiti taj užasno tvrdoglavi sloj preko. Zašto, nebitna nam, plava opna zadaje toliko muke?

Malo modnih trendova, malo zdravlja, ali uglavnom zato što i početku ne obraćate pažnju na nju, pa zatim, hipersenzitivno, kompletna pažnja i fokus pada na plavu opnu, a ne na crvenu koja je život, suština, vaše pravo telo – Vi.

Da krenemo redom:

1.

Većina obraća pažnju i fokus na hranu koju ne treba uneti u sebe zbog plavog dela. „To će me ugojiti“, nepravilna ishrana, kalorijski deficit, fitanje itd, a ne obraća pažnju na unos pravilnih makrosa za normalno funkcionisanje crvenog dela.
Stalno zadajete sebi sve veće i veće restrikcije, ovo ne, ne ni to, ne hvala… Sve je šta ne, daj nešto što je da! Crveno postaje svetlije dok ne požuti i onda ste zombi, tj. slabi i prekriveni tim bledim slojem. Pufnast…
Direktan uticaj na tačku broj dva.

2.

Trening – opet fokus na plavi deo (sagoreti), a on je imaginaran i nedefinisan dok je crvenilo itekako odredjeno i merivo (snaga, pumpa, izdržljivost, serije, ponavljaji sve konkretno i definisano, matematički lako merljiv napredak hoću reći).
Kardijanje, male težine, mala potrošnja, malo angažovanje, mala potrošnja u oporavku… Plavi deo je i dalje tu, ne nestaje. Kardio topi, slažem se, razuman i proračunat, ali kontrakcija pod teretom, oscilacija u pulsu, pump, cirkulacija u mikrokapilarima, dovodjenje aminokiselina do najudaljenijih mišićnih ćelija, buđenje, aktivacija još mesa za trening, još veća potrošnja, telo sve crvenije i crvenije!
Gori bre sve! Ako ima potrebnih makrosa (hrane), rekoh već.

3.

Odmor tj. umor zbog plave opne. Treninzi su sve duži i duži jer Etiopljanin sa olimpijade nema masti tako ću i ja, konstantan premor, nesanica, gubiš apetit, kortizol šljaka, pucaš od gladi masakriraš pekaru, mrziš sebe, ne možeš da zaspeš opet, vraćaš dug zbog sinoćnjeg masakra dva sata kardia…

4.

Crveno je opet u modi

❤️

Pitanje koje uglavnom dobijem kada klijentu sastavim plan ishrane. Read more

Opet ću se poigrati vašom glavom. Read more

Koliko nam treba za nadoknadu, a da višak hidrata ne taložimo? Read more

Kako doći do novog tela?
Šta je potrebno? Read more

Šta je uticalo na globalne poremećaje u ishrani? Read more

Previše je uloženo u razmišljanja šta i kad pojesti, a najbitnije od svega je da li je to telu potrebno, da li će nešto od toga usvojiti ili prihvatiti. Read more

Svaka ishrana utiče na trening, u pozitivnom ili negativnom smislu. Pisao sam već o preceni i potceni glikogenskih depoa, ali ima još dosta da se kaže, a dan je mali. Read more