BALANS ENERGIJE
Svaka ishrana utiče na trening, u pozitivnom ili negativnom smislu. Pisao sam već o preceni i potceni glikogenskih depoa, ali ima još dosta da se kaže, a dan je mali.
Došao do vrhunca dijete ( da, znam debilno zvuči ) i kardijaš do besvesti, prazniš nešto što je prazno jer je ostalo jos malo. Čega? Misića verovatno.
S druge strane je trening snage.
Šta da gurne?
Šta da povuče?
Prazan mišić?
Povreda, ozbiljno?
Rad na oblicima?
Tvoj mišić je tvoj mišić, svež ili prazan. Tako izgleda, nema obrade, već je pun ili prazan. Znaš ono kad se čovek na litici klacka na stolici, a ti se ježiš? To radiš. Nesvesno. Samokažnjivo.
Energija je dirigentski štapić, ako varenje kreće vec u usnoj duplji sigurno ima razloga zašto je to tako. Daću vam prost primer takmičara- viđate na bini spremne, izrezane momke i viđate one ne baš spremne. Svi znamo manijakalnost ljudi sa tom posvetom, tako da ja imam pitanje za vas.
Zašto svaki, i prvi i deseti takmičar ne jede samo protein i po difoltu ima bezmasno telo?
Neće imati razgradnje, a neće imati ni viška, jer je pretvaranje proteina u energiju kompleksna radnja.
Zvuči idealno, ali na žalost, naše telo ne funkcioniše po principu jednostavnih jednačina. Ima tu i integrala.
Energija (hidrat ili masti) kontroliše količinu akumulacije iste. Koja količina je u pitanju, to je individualno.
Čime se voditi?
Zdravim mišićem i kvalitetom treninga.
Podočnjaci nisu dobar znak, kao ni bolovi u zglobovima, pospanost ili zelja za atipičnom hranom.
Dobar znak su redovan odlazak u toalet, pumpa, kraći san, osećaj lakoće.
Zaigraj se, ne kukaj, napravi svoje takmičenje.
Sigurno si prvi ili poslednji, osećaj će reći.