PRECENA I POTCENA GLIKOGENSKIH DEPOA

Koliko nam treba za nadoknadu, a da višak hidrata ne taložimo?

Čovek se probudio iz kome, razmišljam: ,,Zašto mu ne napisati doobar cheat day, porodična pica, pola kilograma sladoleda i dva litra koka-kole?”

Zar njemu nije potrebno osveženje, popunjavanje g. depoa i psihički reset?

Druga strana:

Predugo na niskom unosu energenata, a treninzi iscrpljujući (saberi koliko tona prebaciš) i dodaj kardijanje, razmisli čime podižeš, kako se krećeš i kako uopšte funkcioniše tvoje telo.

Glikogenski depoi, nekih 700gr u jetri i mišićima, to je ono što nam daje punoću i volumen, jednostavno, izgled bezmasnog tela koje na dijeti praznimo – punimo…

Koliko nam treba za nadoknadu, a da višak ugljenih hidrata ne taložimo u salo, zna samo Bog otac, a pošto je u svakom od nas Bog onda to možemo samo mi da znamo, tj. svako za sebe.

Opet se vraćamo na ekstremiste i gore pomenute grupacije.

Ko previše, a ko premalo puni? 🙂

Dakle, dijeta. Moras da nadrljaš i budeš prazan? Jedina prava i pametna opcija je da se postepeno navikavaš na to nadrljavanje.

Čula žaba za punjenje (čitaj, prejedanje svim i svačim) pa i ona rešila tako će.

Punjenje moraš da zaradiš, a zarađuje se mukom, naravno.

“Muka” za telo je niz fizioloških promena, tako da je skok od par hiljada kalorija nepoznanica i obično kolaps tela, ali to ne primećujete jer se osećate fenomenalno, verovatno zbog naleta natrijuma.

Šta se dešava?

Prvo, ogroman priliv šećera i skok insulina koji je dugo mirovao (posebno na dijetama bez u. hidrata ili sa malim unosom), nekontrolisano lučenje, skokovi i padovi.

Crvena lampica – nadutost, pospanost, malaksalost usled konzumacije ogromne količine hrane.

Ćelijska raspoloživost za vaše matematičke zelje. Učio si trilijardu ćelija da budu gladne i svaku informaciju iskoriste, zakrpe, nađu rešenje i sad im daješ sve puta sto.

Kao što sam gore pomenuo komiranog čoveka ili recimo čoveka koji nije pio vode tri dana kojem ćemo dati 4 litra – smrt, dakle opet kolaps, preznojavanje, euforija, grčevi, mučnina, proliv.

Znači, u fazama dijete telo je isuviše osetljivo za ovakve izlete, kasnije je izvodljivo, u nekim slučajevima i moranje, ali pametno isplanirano.

Druga grupacija, verovali ili ne, takodje neretka, su ljudi koji se toliko prazne i toliko dugo funkcionišu po takvom režimu, da im trening pa i život predstavlja ogromnu muku.

Boje se da će pokvariti formu, umrtvljuju metabolizam i energiju koriste iz stečenih misica ( da, telu je slađi mišić od sala ).

Šta vežbaš, care? Mišiće! Ok, na šta idu?

Previše se ljudi fokusira na salo, a ne na sagorevač sala. Ti si ti, tvoj cilj je bezmasno telo, a ne ono što je višak na tebi. Ako sebe održiš zdravim i funkcionalnim, taj višak će nestati jer, ako ti je toplo, skinućeš jaknu. Isto tako će i telo skinuti salo.

Zaključili smo da ekstremisanje nije dobro, osim ako nam ciljevi nisu ekstremni.

Tu NE MISLIM na odlazak na more ili 31.12. nego na takmičenje, profesionalno slikanje i sl.

Moraš da napraviš osećaj za pravilan tajming punjenja, ali ne i da ga zloupotrebiš.

Napravi razliku između ,,nedostaje mi“ i ,,ok, fali mi“.

Mind is everything, kako reče neki mudrac.

Ćao.